Glad i obijest u Ljubljani

Ovo mi je peti posjet Ljubljani pa se nisam zamarala razgledavanjem uobičajenih gradskih znamenitosti. Ipak, neke stvari se isplati vidjeti više puta. Prešla sam najpoznatijim ljubljanskim mostom, Tromostjem, nastavila uz katedralu Sv. Nikole i tržnicu te se uzanim putićem uspela do Ljubljanskog dvorca. Na terasi dvorca su ljudi uživali upijajući jesenske zrake sunca i ispijajući kavu. Iako je kavica mamila, ja sam se spustila u utrobu dvorca i u stjenovitoj unutrašnjosti pronašla instalaciju Fluid u sićušnoj galeriji S. U mračnu prostoriju se ulazi po drvenom mostiću ispod kojeg prolazi voda i kruži oko kamene stijene, dok su uokolo postavljene kapljičaste forme osvijetljene optičkim vlaknima tako da podsjećaju na svijetleće stalagmite.

Fluidni stalagmiti

Zadovoljna neočekivanim otkrićem, napustila sam mračne odaje dvorca i zakoračila u sunčani dan. Panorama s vrha dvorca je uvijek divna i svaki put drugačija, ovisno o vremenskim uvjetima i godišnjem dobu. Pogled mi je vrludao gradom i zaustavio se na dimu koji je sukljao iz smjera tržnice u blizini Plečnikovih arkada. Nije mi trebalo previše vremena da počnem grabiti u smjeru dimnih signala.

Pogled s Ljubljanskog dvorca

Žustrim korakom sam požurila do mjesta “zločina” gdje se održavao gastro događaj u režiji Otprte Kuhne. To je event koji se održava nekoliko puta godišnje od kraja ožujka do kraja listopada. U vulgaris izdanju Kuhne, predstavljaju se inter/nacionalni restorani iz cijele Slovenije tako da se na jednom mjestu može pojest cijelo čudo različite i relativno jeftine hrane. Međutim, ta subota je, na moju veliku radost, bila rezervirana za četvrti Beer and burger festival gdje se peklo više od dvadeset različitih vrsta hamburgera. Dvadeset! Inače nisam ljubitelj pive, ali su i pive izgledale tako lijepo da sam ih nekoliko ponijela kući. Svoje tekuće suvenire sam kupila u pivoteci Za Popen’t gdje se  prodaju pive iz 40 različitih država. Inače, proizvodnja piva je u posljednjih nekoliko godina eksplodirala u Sloveniji i to u malim homebrew, mikro i mini pivovarama koje proizvode toliko različitih vrsta da su proizveli i pivu bez glutena.

Burger and beer festival

Za mene su hamburgeri materijalizacija sreće, a sve moguće kombinacije i fancy prilozi su mi tjerali slinu na usta. Nadljudskom samokontrolom sam uspjela napraviti par krugova prije odabira. Uvjerljiv pokazatelj da je hrana odlična je najduži red u povijesti Ljubljane ispred štanda celjske pivnice Stari Pisker. Moj odabir je pao na cheeseburger poetičnog naziva Sveta krava. Naziv i cijena od 6 eura zvuče blasfemično, ali okus je božanstven. Toj midium rare divoti od čistog goveđeg mesa oplemenjenoj briem, lukom, rikolom i trakicama špeka u pecivu prekrasne mekanosti je teško odoljeti. Kad sam ga se napokon dočepala, sjela sam na obalu Ljubljanice i zaplakala. Skoro. Od papilarne ekstaze. To je to. Više mi ne treba.

Little bundle of joy

Jedan karnivorski obrok kasnije i treba mi nešto slatko. Kad sam se malo pribrala, u Cacao Caffeu sam progutala kolač od jogurta i borovnica iako mi je bilo malo žao izgubiti okus midium rare divote, ali sam pokleknula jer sam proždrljivica pa kaj?

Pogled iz Cacao Caffea na tržnicu i katedralu

Desert s pogledom

Debela i sretna sam se zaputila u Gradsku Galeriju po malo kulture. Dočekala su me dva kata ispunjena multimedijalnim projektom “Inside Out – Not So White Cube”  suvremenih umjetnika iz regije.

Najviše mi se svidio rad „Dan solidarnosti muzeja – 4. mart“ Sarajke Azre Akšamije. Prema Azrinoj ideji, odaslan je apel renomiranim svjetskim muzejima, galerijama i akademskim institucijama da označe jedno umjetničko djelo žutim policijskim trakama i tako obznane javnosti da je Zemaljski muzej u Sarajevu zatvoren po prvi puta u svojoj 104 godine dugoj povijesti. Odazvalo se više od 244 kulturnih institucija, a na plakatu su prikazani neki od sudionika.

Dan solidarnosti muzeja – 4. mart

Gift shop

U dijelu grada oko Starog trga je smješteno puno malih dućana sa slatkim, originalnim stvarčicama, ranije spomenuta pivoteka i dućan soli koji prodaje piransku sol u „egzotičnim“ kombinacijama poput soli s đumbirom, souvignon caberneom itd. Iz dućana izlaze Kinezi zadovoljni kupnjom soli u državi koja ima 42 kilometra obale. Go figure. Vjerojatno ih je privukao natpis na ulazu “Salt is water that couldn’t go back to sky” što je prilično dosjetljivo.

Samo pomalo

Samo pomalo II.

Nastavila sam šetnju, uživala u lijepom osjećaju koji je prouzročio cijeli dan gastro i kulturnih užitaka. Da je Ljubljana osoba, na odlasku bih ju izgrlila i izljubila jer se uvijek osjećam ugodno u njezinu društvu. Do sljedećeg susreta, pusač u nosač.