Plitvička jesenska rapsodija

Obožavam jesen. Pogotovo sunčanu i toplu jesen bez kiše koja više asocira na proljeće nego jesen. I kad je vani takva jesen, grijeh je ne uživati u prekrasnim bojama, čistom zraku i domaćoj hrani. Kada sam saznala da nacionalni park Plitvička jezera, zbog uspješne turističke sezone, održava Obiteljski tjedan, znala sam gdje ću provesti vikend.

Ljubazna teta iz informacijskog ureda mi je dala do znanja da neće provjeravati obiteljsko stablo od stoljeća 7. Umirena tom spoznajom, s prijateljicama sam dogovorila kretanje ranom zorom da iskoristimo što više od prekrasnog dana koji je najavljivao dobri stari Vakula. 

plitvice_crveno

Na odredištu smo bile za sat i četrdeset minuta. Do Karlovca smo stigle autocestom, a dalje nastavile starom cestom do Plitvica evocirajući uspomene iz djetinjstva kada je vožnja do mora trajala danima. Danas cesta djeluje zapušteno i tužno, bez primamljivih tabli za janjetinu s ražnja koje su nas pozdravljale u nekim prošlim vremenima kada se miris razlijegao okolicom i nadopunjavao se s ostalim mirisima prirode.

Na ulazu nas je dočekao uobičajeni koktel posjetitelja: Azijati obnevidjeli od prirodnih krasota i turisti drugih nacionalnosti koji lijepo zamole da im se makneš s puta jer u punoj planinarskoj opremi moraju obići velika i mala jezera, sve dokumentirati profesionalnom fotografskom opremom i to prije mraka. I naravno, domaći posjetitelji u pratnji razdraganog podmlatka kojeg će kasnije nositi u kolicima po puteljcima od drvenih trupčića kroz koje navire voda od prethodnih tjedana obilnih padalina.

cekaj

Po ulasku u park, nismo se sjurile prema Velikom slapu već smo mudro produžile u suprotnom smjeru od onog koji je preporučila tabla na ulazu što se pokazalo izvrsnim načinom za izbjegavanje ranije spomenutih posjetitelja.

galerija_3

Izašle smo na zadnjoj autobusnoj stanici i tu su započeli uzdisaji oduševljenja izazvani neopisivom ljepotom, prozirnošću vode i pejzažima koji su se redali. Taj dan sam se nagledala toliko prirodnih divota da sam nehotice prekršila limit za izgovaranje “Isuse-bože-kako-je-predivno” ako takav limit uopće postoji.

galerija2

Prelazak brodom preko glatke površine najvećeg plitvičkog jezera Kozjak je meditativno iskustvo jer su splavi na električni pogon, a sva sila razgovorljivih ljudi i vrišteće djece je utihnula od ljepote (ili umora) i jedina (prihvatljiva) aktivnost je odmahivanje ljudima na brodićima s kojima smo se mimoilazili.

panorama_plitvice

Nakon dvadesetak minuta nirvane smo se iskrcale na Kozjačkoj dragi, kada je netko ponovo pritisnuo ON button za buku i gužvu. To je inače rodno mjesto slavnog Plitvičkog hamburgera koji je postao svojevrstan zaštitni znak nacionalnog parka.

Na povratku smo se mimoišle sa svim onim posjetiteljima i avanturistima u dječjoj pratnji s početka priče, a ograničeno kretanje zbog čekanja u redovima izazvanih visokim vodostajom nas nije udobrovoljilo.

galerija_3

Svi plitvički slapovi su prštali od velike količine padalina koje su napunile jezera tako da se voda prelijevala i špricala posvuda stvarajući mini duge na svakom koraku.

galerija1

galerija_4

Prije povratka u Zagreb smo svratile na zasluženi ručak u restoran Pod rastočkim krovovima u Rastokama koje nazivaju malim Plitvičkim jezerima. Preslatko mjesto s drvenim kućicama i slapićima koji završavaju u Korani plus domaća hrana je moj favorit za obavezno stajanje na povratku od bilo gdje. Pastrva je stigla u pratnji pa sam dobila ne jednu, već dvije manje pastrve. Riba je svježa i topi se u ustima, a otkrila sam i komadić pršuta u klinču s gljivama i špekom što je skladan brak između šume i rječica gdje su pastrvice nekada veselo plivale.

rastoke_terasa

Pogled s terase restorana

 U dvorištu restorana još uvijek stoji drveni totem koji je „glumio“ u filmu Winnetou iz 1963. godine i ostao kao podsjetnik na vremena kada su lokalni ljudi glumili Indijance.

Po klimavim drvenim stepenicama se prolazi kroz polušpilju i dolazi do nestvarnog krajolika zaraslog u mahovinu i podsjeća na krajolik iz filma Avatar. Slap Vilina kosa je dobio ime po legendi koja kaže da noću vile izlaze iz svojih zaklona i plešu kolo dok se po danu skrivaju od ljudi kako ne bi narušili njihov tajni život.

Divno mjesto za provesti vikend, napraviti dobru stvar za svoju kondiciju i na kraju se nagraditi autohtonim delicijama. 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s